Pazi šta tražiš ljudima na Internetu…
Vjerovatno ste mislili da se više ne dešava da neko cijeli Internet pita za neku uslugu, ali to se ipak i dalje dešava. Zbog čega nije najpametnije to raditi pokazuje sljedeći slučaj.
Jedan par zamolio je korisnike Interneta da daju mašti na volju i promjene, odnosno fotošopiraju njihovu sliku sa vjeridbe.
Po svemu sudeći momak i djevojka bili su na ljetovanju kada su se vjerili, ali nije im se dopao jedan detalj sa slike. Naime, pozamašni, polugoli muškarac “ugnjezdio” se na vidnom mjestu pozadine fotografije i opasno prijetio da “ukrade slavu” novopečenim vjerenicima.
Ljudi širom svijeta oberučke su prihvatili izazov, a izmjenjene fotografije ubrzo su mladi par navele da gorko zažale zbog svega.
Ovo su samo neka od “idejnih rješenja”:
BONUS
Nije mi jasno zasto ljudi idu u Njemačku, vani općenito. Bar ne iz mog kraja. Radim kao med sestra, pritom zarađujem oko 1000e. Imam dečka i on zarađuje oko 600e. Unatoč iznajmljenom stanu uspijemo i uštedit. Zašto bi išla vani, patila se s jezikom i bila samo robot koji radi dan i noć. Živimo na moru, i ne bi nikad minjala ovaj naš mentalitet, opuštenost i flegmatičnost. Nema tih para.
Izgubila sam oca pre mesec dana. Na početku sam bila u šoku, nisam verovala da se to desilo, bila ubeđena da je samo otišao na neki put i da se vraća uskoro. Ali od pre 5 dana stiže me sve i ne umem da objasnim kako se osećam. Osećam se kao da nema pola mene i toliko često me boli između grudi a ne mogu da se isplačem.
Ako čitaš Šopenhauera iz pozajmljene knjige, ponašaj se kao filozof! Ne piši i ne podvlači po knjizi (hemijskom) olovkom nego kupi svesku pa pravi sopstvene beleške! I tvoje je jer je od tvog poreza kupljeno!
Fali mi topli dodir, zagrljaj, nježnost. Željna sam bliskosti i naklonosti. Samo zamišljam muške ruke, njihov zagrljaj, iskrenu i toplu riječ. Patetično ali istinito. Priznajem!
Toliko volim da putujem, iako nemam sredstava da odem ni do drugog grada na izlet. Zato kad poželim da obiđem neko mjesto, odem na Google earth i tamo provodim sate obilazeći mjesta na koja želim otići. Prvo, naravno, odem na neki sajt da “rezervišem” hotel, pa nađem gdje mogu kupiti kartu, kako doći do centra itd… Dosad sam obišla cijeli svijet, i iako me srce zaboli svaki put kad zatvorim tabove i vratim se u svoju sobu, uvijek se osjećam kao da sam stvarno bila tamo. Možda je jadno, ali mene čini sretnijom.
