10 godina vukla kuću na svojoj grbači. Kad kuham za nas, a gdje je skuhano za moje (znaš mama ne voli da kuva, a ti super kuhaš, pa da i oni pojedu nešto kvalitetno)? Dobro, nije mi teško. Vodala njegove po ljekarima, kupovala lijekove, vodila računa da ih uzimaju redovno. Uz sve po kući što treba, spremala slave za 50 ljudi … Dobro, nije mi teško. Ja vozila i dovozila djecu po igraonicama, treninzima, školama svega i svačega… Ok, moja deca, nije mi teško.
I dobijem “hvala” u vidu slobodne, mlade umjetnice. Zaljubio se čovjek – ona je tako kreativna, a ti si prestala da me iznenađuješ. Dobro, iznenadim ga tako što pokupim djecu i odem sa njima u Njemačku. Divno nam je ovde. Imam lijepo plaćen posao, mir i nisam nikome sluškinja. Ispostavi se ubrzo da umjetnica voli da grli drveće i živi od sunčeve svjetlosti i mahovine. Moj bivši se nagoji od brze hrane, holesterol, pritisak… Ona ga ostavi radi zgodnijeg, on doživi infarkt. Sad bi da mu se vratim. Neće da može.
izvor:(ispovesti.com)
