Marta je u ispovijesti otkrila kako joj je prevara spasila brak i tvrdi da se ne kaje ni zbog čega
Marta je imala sve što ćini život lijepim, muža, predivnu kuću, troje dece, dobar posao u banci. Njen suprug bio je ljekar s specijalizacijom koji je kada je njoj bilo 35 godina sve više vremena provodio na poslu.
– Dobili smo blizance, umjesto dugo očekivane kćerke, dva dječaka. Stariji sin je tada imao sedam godina, mališani pet godina. To je bio život bez trenutka predaha, ionako ne znam da li se to može nazvati životom – počela je svoju ispovijest Marta iz Poljske.
Od kako su dobili djecu, nisu imali vremena ni snage za romantične večeri, večere uz svijeće, i razne druge stvari koje su im nedostajale, a koje su često radili.
– Nismo mi imali loš brak. Bila je to takva faza u našem životu da su se svi zasitili svega – kaže Marta.
Njena banka je organizovala obuku u samoj centrali, od četvrtka popodne do nedelje, a Marta je izabrana iz filijale da ide. Radovala se ovom putovanju, čak je više volela dosadna predavanja, makar na nekoliko dana kako bi se sklonila malo od svega što je jako umaralo. O dejci se brinula svekrva, Marta je spakovala malu putnu torbu i ušla u automobil.
– Moja svekrva je bila zlatna žena, zaista nam je pomagala koliko je mogla. Moji roditelji su živjeli daleko, mogla sam da računam samo na nju – smiješi se Marta dok se prisjeća.
Tamo je stigla oko 16 sati i otišla da se prijavi u hotel.
Otišla je u svoju sobu, raspakovala stvari i otišla na plažu kod jezera. Prvi put poslije sedam godina možda neće imati oči oko glave jureći za djecom, već ih zatvoriti i uživati u miru.
– Neopisiv osjećaj, bez vriske, plača: “mama, mama”. Mogla bih da legnem i ne radim ništa, samo da uživam u trenutku – kaže Marta.
Na jednoj od organizovanih žurki nakon predavanja Marta je upoznala privlačnog muškarca po imenu Maciek, koji ju je zamolio za ples.
– Noge su počele da mi klecaju, ne mogu da opišem osjećaj. Ugledna udata žena, majka troje djece, odgovorna službenica banke na odgovornom položaju. A ovde kao da ništa drugo nije postojalo. Samo ja i on i ova pjesma – priseća se Marta.
Proveli su naredne dane ne razdvajajući se, a jedva je čekala da se predavanja završe da mu poleti u zagrljaj.
I iako je ponekad osjećala grižu savjesti da je ipak možda pogriješila, što je varala muža, ono što je gorjelo u njoj bilo je jače od razuma.
– Oboje smo znali da je ovo bio samo ovaj trenutak, da posle toga neće biti telefonskih poziva ili sastanaka, da će svaki ići svojim putem. Da se to više nikada neće ponoviti. Tada je u meni bila i takva tuga, žaljenje, takva čežnja. Misleći da sam možda svoj život trebala drugačije da uredim, da me ova “traka za trčanje” ubija. Ali jedna stvar koju sam željela je da iskoristim ovaj trenutak do kraja – ispričala je Marta.
Kada se vratila kući djeca ju je dočekala s vrata, a muž je čak pripremio večeru. Jeli su brzo, jer je želio da pročita neke od najnovijih studija o laparoskopskoj hirurgiji. Marta se vrlo dobro sjeća ovog detalja.
– Ništa se nije promijenilo, vratila sam se dužnostima. Ali, vratila sam se drugačija, ponovo sam vjerovala u svoju ženstvenost, u svoju atraktivnost. Iako se naravno život nije promijenio, nije odjednom postao lakši, ja sam i dalje bila iscrpljena i umorna. Ali imala sam čemu da se vratim, desilo se da sam neko vrijeme “otplivala” iz stvarnosti – zaključila je Marta.
Nikada više nije varala muža, nikada nije bilo prilike ili slične magije kao tada. Ne kaje se, ništa se nije dogodilo, još uvijek imaju dobar brak. On je poznati ljekar, ona je direktor jedne od banaka. Djeca su odrasla, putuju svijetom. Ali ta tri dana sa Maciek su jedno od njenih najljepših sjećanja.
(Stil)